Nakon dugog, toplog ljeta slijedi... Ne morate biti meteorolog da biste prognozirali (očekivane) hladne dane, ali isto tako ne morate biti stručnjak da biste vlastiti dom zimi pretvorili u toplo utočište.
Ljetne vrućine mogu stvarati probleme, ali ni približno poput zimskih hladnoća. Stoga dom valja dobro pripremiti za početak sezone grijanja. Dobra je vijest da toplina nikad nije bila dostupnija - danas je grijanje dostupno (doslovno) na jedan dodir tipke. Toliko vam, naime, u najboljem slučaju treba da ugrijete svoj životni prostor i obitelji priuštite ugodne trenutke. Da biste do toga došli, ipak treba obaviti neke predradnje i odgovoriti na neka osnovna pitanja. A prvo od pitanja na koje morate znati odgovor jest "Koliko energije trebam za grijanje doma?" Kad saznate odgovor na to pitanje, moći ćete odabrati najefikasniji (i najisplativiji) sustav grijanja svog doma.
Do odgovora možete doći pogledom na energetski certifikat - specifična potrošnja toplinske energije u rasponu je od ledenih 300 do impresivno niskih 15 kWh/m2 (za pasivne kuće). Taj broj pomnožite s brojem "kvadrata" koje ćete grijati i dobit ćete godišnju potrošnju energije potrebnu za grijanje prostora. Taj je broj uvelike ovisan o različitim čimbenicima, poput kvalitete toplinske izolacije objekta (krovište, pod, zidovi), broja otvora, kvalitete stolarije, zemljopisnog položaja...
Kad dobijete taj broj, sljedeći koji vam je potreban jest količina energenta čijim se izgaranjem dobiva energija potrebna za zagrijavanje prostora. Da biste njega dobili, morate znati energetsku vrijednost jedinice (recimo, kilogram ukapljenog plina, litra lož ulja, kubni metar drva...) i okvirnu cijenu jedinice. Uz te brojeve, do pune cijene grijanja lako ćete doći jednostavnim matematičkim operacijama.
Grijanje pojedinačnim grijaćim tijelima
Kad je o sustavima grijanja riječ, njih valja odabrati prema vašim potrebama: možda želite grijati samo jednu prostoriju, možda samo jedan kat, možda želite različite temperature u različitim prostorijama... U skladu s potrebama, sustavi grijanja mogu se po izvedbi podijeliti na lokalna grijaća tijela, sustave centralnog grijanja, sustave daljinskog grijanja i ostale sustave grijanja.
Najjednostavniji način grijanja je ono pojedinačnim grijaćim tijelima, koji zagrijavaju samo prostor u kojem se nalaze. U situaciji kad vam grijač treba samo povremeno - recimo, za zagrijavanje manjeg prostora ili prostorije (cijele ili samo jednog njenog dijela) u kojoj inače rijetko boravite - najvjerojatnije ćete posegnuti za električnom grijalicom. Uz njih, sve su popularniji odabir i ventilokonvektori, grijači kod kojih se strujanje zraka iz prostorije preko izmjenjivačkih ploha ostvaruje ventilatorom.
Centralno grijanje
Sustavi kod kojih se toplina proizvodi u za to predviđenim postrojenjima i do potrošača se dovode toplovodom ili vrelovodom zovu se sustavima daljinskog grijanja. Tu su i sustavi koji koriste obnovljive izvore energije, poput solarne energije, koji koriste najnaprednije tehnologije, najštedljiviji su na duge staze, ali su im mana osjetno viši troškovi pri samoj investiciji.
Centralno grijanje je posljednjih desetljeća svojevrsni standard kad su sustavi grijanja u pitanju. Toplina se kod ove vrste sustava proizvodi u izvoru topline (plinski kotao, dizalica topline,…), do prostorija se pomoću cijevi dovodi medijima za prijenos topline (pare, zraka ili vode) i ondje putem grijaćih tijela zagrijava prostor. Centralni se sustav grijanja sastoji od generatora topline, opreme za distribuciju topline, opreme za predaju topline, sigurnosne opreme te ostalih elemenata.
Generatoru topline pripada glavna uloga u filmu o centralnom grijanju: on energiju dobivenu od energenta pretvara u toplinsku, nakon čega se zagrijava medij za prijenos topline (voda, para, zrak). Energenti mogu biti struja, plin, lož ulje, toplina iz okoliša (kad su u pitanju toplinske pumpe)... Zagrijana voda kroz sustav cirkulira prirodno (funkcionira na principu različitih težina tople i hladne vode) ili uz pomoć cirkulacijske pumpe. Grijanje s prisilnom cirkulacijom (pumpom za grijanje) radi tako da pumpa, koju pokreće dodatna energija, osigurava cirkulaciju vode u sustavu.
Kad je o grijaćim tijelima kod centralnog grijanja riječ, najčešće su to radijatori. Radijatori zagrijavaju prostor principom konvekcije - zrak koji struji uz njih penje se prema gore, a hladniji zrak se spušta i zagrijava strujanjem uz radijator te se tako prostor kružno zagrijava.
Podno grijanje
Podno grijanje posebna je priča. Podna grijanja dvije trećine topline predaju zračenjem, a jednu trećinu konvekcijom te spadaju u vrstu grijanja zračenjem. Važne prednosti podnog grijanja su niske temperature medija za prijenos topline, što ih čini idealnima za niskotemperaturne dizalice topline, kondenzacijske kotlove i solarno grijanje. Pored ostalog, podno grijanje ne zauzima prostor kao sobna grijaća tijela u zoni boravka, neznatno stvara prašinu i omogućuje postizanje ravnomjerne raspodjele topline u prostoru.
Sustavi podnog grijanja se dijele na mokre i suhe sustave. Kod mokrih se sustava cijevi postavljaju iznad izolacijskog sloja i zalijevaju tekućim estrihom koji omogućuje ravnomjernu raspodjelu topline u prostoru, dok se kod suhog sustava grijanja cijevi postavljaju u ploče od pjenastih materijala i pokrivaju suhim pločama. Suhi sustavi zahtijevaju manju ugradbenu visinu i pogodni su za naknadnu ugradnju kod postojećih objekata. Oba sustava zahtijevaju instalaciju rubne trake (debljine 1 cm) za slobodno širenje podloge i smanjenje toplinskih gubitaka prema vanjskim zidovima. Da bi se postigla velika toplinska ugodnost, podna grijanja ne bi trebala prekoračiti maksimalne površinske temperature (zona boravka 29°C, rubne zone uza zidove 35°C, kupaonice 33°C).
Solarni sustavi
Ekološki najprihvatljiviji i na duge staze najisplativiji način grijanja jest grijanje pomoću solarnog sustava. Moderni domovi često koriste solarno grijanje u kombinaciji s nekim drugim izvorom grijanja, čime se postižu značajne uštede kad je godišnji račun za grijanje u pitanju. Iako je dugoročno itekako isplativ, neki mu zamjeraju visoka početna ulaganja, iako stručnjaci tvrde da se ta početna investicija u potpunosti vrati već za 5 do 6 godina.
Kamini i kotlovi
Srca kućnih sustava grijanja najčešće su kamini i kotlovi (neki, poput modela etažnog kotla Terma Concept 2 Max, mogu služiti i kao štednjak i imaju ugrađene pećnice). Kad bismo birali najpopularnije grijaće tijelo i/li generator topline, prvo bi mjesto uvjerljivo odnio - kamin. Danas možete birati između kamina na drva i kamina na pelete. Oba imaju svojih prednosti, a zajedničko im je to da su tehnološki daleko ispred drevnih ognjišta; rezultat su znanja i iskustva generacija i generacija koje su učile kako zauzdati vatru i izvući najbolje od nje. Današnji kamini rezultat su napornog rada inženjera i dizajnera, najnaprednije tehnologije digitalnog doba upregnute su kako bi se stvorilo ovo analogno umjetničko djelo kamin. Treba li reći da neki primjerci novih generacija kamina dolaze i s - daljinskim upravljačem?
Prije nabavke i ugradnje kamina važno je zadovoljiti neke preduvjete. Prvi i osnovni je dimnjak. Da bi mogao bez problema odvoditi dim iz kamina, dimnjak mora biti kvalitetno građen, vatrootporan, toplinski izoliran i otporan na vlagu. Važno je znati i promjer dimnjaka - za kamine sa zatvorenim ložištima promjer bi trebao biti između 200 i 250 mm - te radnu visinu dimnjaka (mjeri se od mjesta na kojem se ložište spaja na dimnjak). Probleme s dimnjakom možete detektirati ako se na staklu kamina pojavljuje dim - to znači da dimnjak ne odvodi dim dovoljno efikasno.
Drugi preduvjet za ugradnju kamina na drva jest dovod svježeg zraka. Proces izgaranja nemoguć je bez zraka, stoga valja osigurati konstantan dotok svježeg zraka u prostoriju u kojoj se kamin nalazi. To će pomoći da plamen u kaminu bude "zdraviji", zrak neće biti suh, a prostorija će se bolje zagrijavati.
Treći preduvjet za ugradnju kamina je stabilna i čvrsta nosiva podloga na kojoj će kamin stajati. Zbog materijala od kojih su napravljeni, kamini su teški, stoga bi vremenom kamin mogao utonuti u mekanu podlogu (ako se u podu nalazi podno grijanje ili izolacija - poput stiropora). Isto tako, pod kamin treba postaviti vatronepropusnu podlogu - koja može biti keramička, od sigurnosnog stakla ili od tankog čelika - a koja štiti pod od varnica i pepela.
Kotlovi su poput kamina, ali najčešće ostaju skriveni od pogleda u nekoj od sporednih prostorija u domu. Dijele se na kotlove na kruta goriva ili na pelet, te uljne i električne kotlove.
Radijatori
Kad govorimo o grijaćim tijelima koje mogu biti dio sustava grijanja ili pojedinačna, među najrasprostranjenijima su svakako - radijatori.
Danas ih je moguće nabaviti u gotovo svim oblicima koje možete zamisliti, mogu biti okomiti, vodoravni, mogu se postaviti usred sobe, poput pregradnog zida, lako ih je nabaviti u svim duginim bojama, u svim visinama i dužinama. Ali pri kupnji izgled nije najvažniji, važnije je znati snagu grijanja, tj. količinu topline koju radijator mora prenijeti u prostor koji će zagrijavati. Snaga radijatora izražava se u vatima (W) i istaknuta je na deklaraciji; kod nas su snage prikazane u EN 442 - 75°C/65°C režimu. Formula za izračun snage u vatima potrebne za zagrijavanje prostorije glasi: (širina prostorije x dužina prostorije x visina prostorije) x 70 = snaga u vatima potrebna za zagrijavanje vaše prostorije. Znači, ako imate sobu dimenzija 4x3x2,7 metara, morat ćete nabaviti radijatore ukupne snage oko 2,2 kW. (Broj 70 u jednadžbi predstavlja prosječnu toplinsku učinkovitost po kvadratu [W/m3]; ovisno o geografskom položaju i karakteristikama objekta, ta vrijednost obično varira između 60 i 80 [W/m3].)
Klasični pločasti radijatori su zbog specifične konstrukcije manje dubine od rebrastih, a ventil i cijevi kojima se širi grijaći medij su pogledu skriveni - što ih čini vizualno atraktivnijima od rebrastih radijatora. Pločasti radijatori imaju još neke prednosti pred ostalim vrstama radijatora: zbog konstrukcije su jednostavniji za čišćenje i održavanje, nižih su cijena u odnosu na aluminijske radijatore, a imaju i dug vijek trajanja. Postoje dva tipa pločastih radijatora: kompaktni i ventilski radijatori. Kompaktni se pločasti radijatori spajaju s bočne strane (lijeve ili desne) u prostorima koji su već nastanjeni, dok se ventilski radijatori spajaju pri izgradnji objekta, s priključkom ispod radijatora ili iz zida.
Aluminijski radijatori se sastoje od više članaka povezanih u cjelinu; broj članaka ovisi o toplinskim potrebama određenog prostora. Taj princip povezivanja članaka u cjelinu predstavlja veliku prednost jer je moguće, ukoliko se pokaže potreba, i naknadnim dodavanjem članaka povećati snagu grijanja.
Kupaonski radijatori su cijevni radijatori, a zbog oblika ih se često u trgovinama naziva i "ljestvama" ili grijačima ručnika. Neki, manje snažni primjerci, uistinu i jesu namijenjeni grijanju ručnika, ali velik je dio kupaonskih radijatora dovoljno snažan i da bude jedino grijaće tijelo u kupaonici. Kupaonski radijatori mogu biti električni ili dio sustava centralnog grijanja. Moderni električni kupaonski radijatori mogu se koristiti kao osnovna grijaća tijela ili kao dodatno grijaće tijelo kad osnovni sustav grijanja nije uključen. Suvremene električne radijatore odlikuje niska potrošnja električne energije, termostat, više programa rada, brojne funkcije koje se mogu individualno podešavati, IP24 zaštita od prskanja vode i još niz drugih naprednih značajki.
Bez obzira za koji se radijator odlučili, morate biti svjesni da njegova učinkovitost uvelike ovisi o položaju u prostoriji. Jedno od glavnih pravila je postaviti radijator uz staklenu stijenu ili ispod prozora, kako bi odmah zagrijavao hladni zrak koji ulazi u prostoriju. Iako je današnja stolarija puno kvalitetnija od stare, a toplinska izolacija na višem nivou, majstori se većinom još uvijek drže tog pravila o postavljanja radijatora ispod prozora i na vanjske zidove. Naravno, nitko vas neće spriječiti da radijator postavite gdje god želite i gdje je vama najpraktičnije, ali mjesta ispod prozora i dalje su siguran izbor zbog logičnog smjera strujanja hladnog zraka.
Ako postavite radijator ispod prozora, nemojte ga prekrivati dugom zavjesom jer ćete tako znatno smanjiti mogućnost strujanja zagrijanog zraka i samim time grijanje prostorije bit će manje efikasno (a potrošnja veća). Iz istog razloga ne postavljajte radijatore preblizu namještaja; zagradite li radijator trosjedom, zagrijavat ćete trosjed, a ne prostoriju - što, vjerujemo, ne želite.
Regulacije i termostati
Regulirati sustav grijanja znači nadgledati ga i brinuti se da svaka prostorija bude u određeno vrijeme zagrijana na točno određenu temperaturu. To možete raditi sami - uključivati, gasiti, provjeravati stanje na termometru, provjetravati - ili to možete prepustiti uređajima koji sav taj posao mogu obaviti umjesto vas i tako vas rasteretiti.
A u tome će nam pomoći termostat, uređaj pomoću kojeg reguliramo temperaturu u sustavu grijanja. Sobni su termostati zaduženi za održavanje konstantne temperature u prostoriji - ili u više njih, ako je riječ o stanu ili kući. Kad unesemo željenu temperaturu, termostat uključuje kotao ili pumpu centralnog grijanja kako bi prostor zagrijao na tu temperaturu. Kad se željena temperatura dostigne, termostat to percipira i isključuje grijaće tijelo. Kad putem osjetnika (senzora) primijeti da temperatura u prostoriji pada, termostat ponovno uključuje grijaće tijelo.
Sobni se termostati dijele u dvije osnovne vrste: mehaničke i digitalne. Mehanički termostati dobro su nam poznati: njihov smo kotačić za regulaciju temperature svi imali pod prstima. Jednostavni su i izgledom i konstrukcijom; temperaturu detektiraju uz pomoć bimetalne trake - kako se temperatura mijenja, tako se traka širi ili skuplja i zahvaljujući tom se procesu grijanje uključuje ili isključuje. Njihova je osnovna namjena održavanje određene temperature i to uspješno obavljaju. Rukujete li njime pravilno i pametno regulirate temperaturu, i mehanički će vam termostat pomoći da uštedite na potrošnji energije, samim time i uštedite novac (od 7 do 15 posto manji računi).
Ali analogni termostati ipak nisu precizni poput digitalnih termostata, koji su također namijenjeni održavanju temperature u prostoru ali - za razliku od mehaničkih - prikazuju i trenutnu temperaturu, precizniji su pri mjerenju i brži u reakciji.
Stepenicu više u priči o regulaciji grijanja predstavljaju programabilni digitalni termostati, koji su postali standard pri opremanju novih nekretnina. Njima je moguće puno učinkovitije upravljati grijanjem; većina ih ima unaprijed uprogramirane načine rada, na dnevnoj i tjednoj bazi, koje je moguće vlastoručno izmijeniti i prilagoditi vlastitim potrebama do najsitnijih detalja. Programabilni digitalni termostati ipak imaju jednu manu - korisničko sučelje nije u duhu 21. stoljeća, u potpunosti prilagođeno korisniku. Stoga su inženjeri i dizajneri korisnicima ponudili WiFi termostate, koji korisniku donosi čitav niz novih, donedavno nezamislivih mogućnosti.
Zvuči impozantno? Slažemo se. WiFi termostati (ili regulatori grijanja) sve postavke vezane za grijanje vašeg doma čine dostupnima na dodir prsta, preko vašeg mobitela, i omogućuju vam da na lak i jednostavan način nadzirete i upravljate grijanjem. Oni će vam prezentirati trenutnu potrošnju, ali i predvidjeti koliko ćete trošiti. Jer - umreženi su. Pa se tako sustavom grijanja može upravljati vođeno vanjskom temperaturom, pomoću osjetnika vanjske temperature ili daljinski, izravno prema podacima meteorološke službe.
Uz sobne, postoje još neke vrste termostata koje u kućanstvu koristimo za reguliranje sustava grijanja, poput termostata za ventilokonvektore ili termostata za podno grijanje.
Efikasnost sustava grijanja ovisi i o ventilima, premosnicama i termostatskim glavama za radijatore. Termostatske glave za radijatore se montiraju na radijator, a zadatak im je postići i održavati željenu temperaturu. Sigurno ste primijetili da brojevi na termostatskim glavama nikad ne predstavljaju temperaturu, već neku okvirnu brojčanu vrijednost, najčešće od 0 do 5. Razlog tome je činjenica da je svaka prostorija koja se grije različita, a senzor unutar termostatske glave reagira na niz čimbenika (toplina iz radijatora, hladni zrak od vanjskog zida, temperatura vode...), stoga nije moguće sasvim precizno, u stupanj, odrediti temperaturu. "Prevedeno", te brojke na termostatskoj glavi znače sljedeće: 0 znači da je radijator isključen (simbol zvjezdice * predstavlja zaštitu od smrzavanja), broj 1 predstavlja zadanu temperaturu između 12 i 15oC, broj 2 od 17 do 18oC, broj 3 predstavlja temperaturu između 19 i 21oC, broj 4 od 22 do 24oC, a broj 5 znači da radijator radi punom snagom.
Kao što smo već spomenuli, senzor unutar termostata reagira na vanjske utjecaje, stoga je važno sobni termostat postaviti na unutarnji zid (kako njegov senzor ne bi "zbunjivala" hladnoća vanjskog zida), daleko od grijaćih tijela, ventilacijskih otvora i prozora (iz kojih može strujati hladan zrak ili prodirati sunčeva toplina). Sobni termostat ne bi smio biti ni zaklonjen namještajem, a trebalo bi ga postaviti na visinu od 150 do 160 centimetara od razine poda. Bogati grijaći asortiman možeš otkriti na webshopu ili u najbližoj Fero-Term poslovnici.
