Iako vam od sveg srca preporučujemo da za postavljanje pločica angažirate iskusnog keramičara, znamo da će se neki od vas poželjeti sami okušati u tom zahvatu. U tom slučaju, ovo su najčešće pogreške koje biste pri polaganju pločica mogli napraviti - pročitajte i pokušajte ih izbjeći.
Pri adaptaciji i renovaciji kupaonice ili kuhinje puno je posla, a popis majstora je dugačak: od arhitekta koji treba sve vaše želje prenijeti na papir, do zidara, vodoinstalatera, električara i keramičara, koji će želje s papira pretvoriti u stvarnost. To je vremenski, organizacijski i financijski zahtjevan projekt i ponekad se dogodi da pojedini naručitelji radova požele uzeti stvar u svoje ruke i sami obaviti neke od radova s popisa, poput postavljanja pločica.
Naša je preporuka da svakako za postavljanje pločica angažirate iskusnog keramičara: osim što su iza takvog majstora vjerojatno tisuće kvadrata postavljenih pločica, on je najbolje upoznat sa svim što može poći po zlu i zna kako te zamke izbjeći. Keramičar koji zna što radi jamči da će vaši opločeni podovi i zidovi biti savršeno ravni, a pločice pravilno postavljene. Isto tako, moći ćete biti sigurni i da je podloga prije postavljanja pločica primjereno pripremljena te da neće biti neugodnih iznenađenja kad majstori odu.
Ponavljamo: ako je ikako moguće, posao postavljanja pločica prepustite profesionalcu jer bi vas kasnije ispravljanje posljedica "uradi sam" pristupa moglo koštati puno više nego što ćete uštedjeti postavljajući pločice sami. Ali jasno nam je da se neki od vas jednostavno žele okušati u postavljanju pločica, ili su na to prisiljeni zbog ograničenog budžeta. Odlučite li se na taj potez, između "guglanja" kako postaviti pločice i početka radova, svakako pročitajte koje su najčešće pogreške koje "sam svoj majstor keramičari" čine pri polaganju pločica.
Lijepite li nove zidne pločice na stare, morate razmisliti o statici - je li zid dovoljno snažan da izdrži novi sloj pločica? U najvećem broju slučajeva odgovor je potvrdan, ali svakako to provjerite prije nego se prihvatite posla.
Da biste mogli uspješno postaviti novi sloj pločica, podloga mora biti ravna, čista i izdržljiva. Što znači da ne možete jednostavno staviti nove pločice preko uništenih i okrhnutih starih pločica. Stoga prvo provjerite jesu li stare pločice statički i fizički u dobrom stanju ili ih je načeo zub vremena. Ako se pločice dobro drže, a većina ih nije napuknuta ni okrhnuta, onda su vaši podovi i zidovi spremni za novi sloj pločica.
Loše i(li) manjkavo planiranje
Prije svake intervencije u interijeru sve treba dobro isplanirati. Nemojte stvari "držati" u glavi, sve korake stavite na papir. Tog se pravila drži svaki pravi majstor, pa biste trebali i vi, naročito ako nešto radite prvi puta. Zapišite sve korake, od nabave pločica do svake faze polaganja; predvidite što bi moglo poći po zlu i informirajte se što u tom slučaju napraviti. Slikovito rečeno, imajte spreman odgovor i prije nego se pitanje postavi. Ako polažete pločice prvi puta, držite se osnova, ne pokušavajte komplicirane zahvate.
Pogrešna procjena pri naručivanju pločica
Pri nabavci pločica, budite svjesni da će vam trebati barem 15 posto više pločica, zbog rezanja i mogućih nepredviđenih situacija (poput slučajnih lomova ili pogrešaka u izračunu potrebnog broja pločica). Taj "višak" je naročito važno imati: proizvodni proces nastanka pločica takve je prirode da niti jedan svjetski proizvođač keramičkih pločica ne može jamčiti potpuno istovjetne pločice u više proizvodnih ciklusa. Čimbenici poput sastava smjese, temperature ili vlažnosti nikad nisu 100 posto isti kao u prethodnom proizvodnom procesu, stoga se pločice iz dva različita procesa mogu razlikovati u tonu i kalibru. Te razlike ne utječu na kvalitetu, ali mogu utjecati na vizualna svojstva pločica - ne želite dva različita tona na istom zidu, zar ne?
Višak pločica nakon radova pospremite da biste imali zamjensku pločicu u slučaju da se neka od postavljenih pločica razbije ili ošteti ili jednostavno odlučite napraviti preraspored unutar prostorije te Vam je potrebno još nekoliko pločica, naravno identičnih već postavljenima.
Obavezno prije postavljanja pločica dobro razmjerite prostoriju - kad vidite kako pločice izgledaju poredane po podu, možete izbjeći situaciju da vam uz rubove ostanu "ficleki", manji rezani komadi pločica.
Nedovoljno pripremljena podloga
Prvo pravilo svakog keramičara glasi: "Nema brzanja i preskakanja koraka". A prvi je korak savršeno čista, glatka i ravna podloga na koju će se pločice polagati. Što znači da s podloge morate ukloniti sve ostatke starog ljepila ili bilo kakve druge smjese. Ako na podlozi postoje bilo kakve pukotine ili neravnine, sve trebate zagladiti masom za izravnavanje (nivelir masom).
Svi podovi i zidovi moraju biti "u vagi". Nakon toga, sve se podloge moraju premazati odgovarajućom impregnacijom. Postoje dvije vrste impregnacije: za upijajuću podlogu i za neupijajuću podlogu. Impregnacija za upijajuću podlogu primjenjuje se kad se pločice polažu na žbuku, glazuru, knauf... Ta impregnacija sitnu prašinu povezuje sa zidom te omogućuje da se ljepilo primi za zid, a ne za prašinu. Impregnacija za neupijajuću podlogu se koristi ako se lijepi pločica na pločicu, što je sve češći slučaj kod adaptacija.
Hidroizolacija poda je danas standardan postupak, a izvodi se u svrhu osiguranja pri izlijevanju vode. Hidroizolacija se podiže i dvadesetak centimetara na zid, a spoj poda i zida je potrebno povezati odgovarajućom mrežicom.
Izbor pogrešnog ljepila
Pravilan izbor ljepila za keramičke pločice važan je korak koji ne smijete "previdjeti". Izbor ljepila ovisi o vrsti pločice i podloge, nije dovoljno doći u trgovinu i zatražiti ljepilo za pločice. Na tržištu je više vrsta ljepila: postoje standardna (obična), poboljšana i fleksibilna ljepila, a tu su i ljepila različite razine deformabilnosti, za različite formate pločica, ljepila s produženim otvorenim vremenom za polaganje... Stoga se dobro informirajte koje ljepilo najbolje odgovara vašem projektu jer tu pogrešaka ne smije biti - ako ih bude, uklanjanje već postavljenih pločica i postavljanje novih skupo će vas koštati. Prema normi HRN 12004, postoje tri vrste ljepila za keramičke pločice: ljepila na osnovi cementnih veziva (oznaka C), disperzijska ljepila (oznaka D) i ljepila na osnovi reakcijskih smola (oznaka R). Sve se ove vrste dijele dalje u razrede - razred 1 ispunjava sve norme, a razred 2 najmanje dvostruko nadmašuje te norme. Tu su i druge oznake, poput E (ljepilo s produljenim otvorenim vremenom), F (brzovezujuće ljepilo) ili T (ljepilo s otpornošću na klizanje po vertikalama).
Ne vjerujte svemu što vidite ili pročitate
Kad proučavate na internetu i na YouTubeu, to što je netko snimio video ili ste pročitali neki savjet ne znači automatski da je savjet dobar. Uvijek pokušajte procijeniti koliko je izvor pouzdan i vjerodostojan: informacija objavljena na stranicama tvrtke kojoj je specijalnost upravo to što vi tražite sigurno će biti pouzdanija od informacije koju ste pronašli na nekom forumu ili na stranicama časopisa koji se bavi životima slavnih osoba.
Na internetu je moguće pronaći svakakav sadržaj vezan za polaganje pločica, stoga možete biti sigurni da neke informacije iz te gomile sigurno nisu točne. Recimo, jedan od takvih "savjeta" je da stavljanje dodatnog ljepila na kutove pločica te pločice čini izdržljivijima. Što je pogrešno: ljepilo mora biti jednako naneseno i ako je sloj ljepila pod kutovima pločica deblji, veća je vjerojatnost da će pločica puknuti.
Ako već učite, potrudite se učiti od provjerenih majstora, a ne autora koji prepisuju, pa po principu "pokvarenog telefona" informacija ponavljanjem postane potpuno iskrivljena. Naročito se klonite portala na kojima se iz tekstova na prvi pogled vidi da su tek strojno prevedene inačice originala.
"Odokativno" polaganje pločica
Pri polaganju pločica će vam biti potrebna svaka pomoć, oprema za polaganje tu je od najveće važnosti. Glavni alat koji pomaže pri polaganju podnih pločica su kajle za niveliranje, a pri zidnom se polaganju koriste križići i kajlice za polaganje. Ništa ne radite "otprilike"; u suprotnom, velika je vjerojatnost da ćete napraviti štetu koju će morati ispravljati profesionalac i koja će vas skupo (financijski) stajati.
Pri polaganju vam je libela "najbolji prijatelj" i najvažniji komad alata. Još naprednija verzija jest laserski nivelator - kad ga postavite na centar prostorije, dobit ćete precizne horizontale.
Loše fugiranje
Zalijepili ste pločice i sad vam preostaje "samo" fugiranje. Nabavili ste odgovarajuću fugir masu i spremni ste - jer, što može krenuti po zlu?! Pri fugiranju su važne dvije stvari - ravnomjerno rasporediti fugir masu i učiniti to u točno određenom vremenskom razdoblju. Postoje dvije vrste mase za fugiranje: cementne i epoksidne mase. Cementna se priprema miješanjem sadržaja vrećice s vodom i(li) dodatkom, a epoksidna (koju koriste samo profesionalci jer je izuzetno zahtjevna i ne oprašta pogreške, ali vrhunskih performansi) miješanjem dviju komponenti.
Pošto se amaterima nikako ne preporučuje rad s epoksidnim fugama, opisat ćemo kako izgleda proces fugiranja cementnim fugama. Nakon što ste pripremili masu za fugiranje, gumenim gleterom nanesite mješavinu u fuge tako da prostor za fuge bude sasvim popunjen. Višak mase za fugiranje uklonite povlačeći gumeni gleter dijagonalno na fuge i to dok je mješavina još svježa.
Kad mješavina izgubi plastičnost i matira, obrišite višak mase vlažnom spužvom dijagonalnim povlačenjem. Važno je da spužva uvijek bude čista, stoga se preporučuje korištenje dvije posude za ispiranje: jedna za uklanjanje viška mase sa spužve, a druga za fino ispiranje. Završnu obradu izvedite abrazivnim filcom. Ali oprez: ako počnete čistiti prerano, dok je mješavina još svježa, može se dogoditi da nehotično uklonite dio mase iz fuge ili da fuga promijeni boju.
Neuklanjanje viška fugir mase
Ovo je najčešća pogreška. U težnji da masu za fugiranje što brže rasporede po cijelom podu ili zidu, majstori-amateri zaboravljaju ukloniti višak fugir mase, koji se zatim stvrdne. Višak cementne mase za fugiranje nije tako teško naknadno ukloniti, ali svakako teže nego da ste to učinili kad se masa za fugiranje tek počela stvrdnjavati. Kad je u pitanju epoksidna masa za fugiranje, naknadno uklanjanje viška je izuzetno teško, a vrlo je vjerojatno i da će oštetiti gornji sloj pločice.
Loše brtvljenje dijelova oko kade i sanitarija
Opločiti prostoriju ne znači samo postaviti pločice, pravi se majstori poznaju po onim završnim detaljima. Jedan od takvih detalja, izuzetno važan ako je riječ o kuhinji ili kupaonici, jest brtvljenje dijelova između ruba pločica i kade, tuš kade, toaletne školjke... Ni tu nije dovoljno samo uzeti silikon ili masu za brtvljenje u ruke; ako traljavo obavite taj posao, voda i vlaga će prodrijeti ispod ruba pločica i kade, što bi vam u budućnosti moglo prouzročiti ozbiljne probleme.
Prije početka brtvljenja zaštitite površine papirnim trakama, tako ćete si uštedjeti vrijeme pri čišćenju. Brtvilo nanesite izravno u fugu, pa uklonite višak i zaštitne trake.
Prekasno otkrivanje pogrešaka
Za kraj, ako već morate sami položiti pločice, probajte barem zamoliti nekoga tko je iskusniji u tome da odmah po polaganju provjeri kakav ste posao obavili. Najvjerojatnije će iza vas ostati poneko problematično mjesto, veća ili manja greška, koju bi iskusno oko moglo otkriti. Vaše pločice iz snova možete pronaći u Fero-Term webshopu ili Fero-Term poslovnicama.
