Zvuk pucketanja vatre iz kamina u hladnu zimsku večer visoko je na ljestvici zvukova iz snova većine nas. Zašto si ne biste ispunili san i priuštili si sobni kamin na drva? Ako ozbiljno razmišljate o tome, nastavite čitati - sigurni smo da ćete ubrzo uživati u pogledu na vlastiti kamin!
Živimo u 21. stoljeću, u digitalnom dobu. Navikli smo da do stvari dolazimo (doslovno) na dodir prsta: tako kupujemo avionske karte, rezerviramo smještaj za godišnji odmor i karte za kino, naručujemo dostavu namirnica iz trgovine pred kućna vrata, daljinski palimo grijanje u stanu... Ali bez obzira na sve pogodnosti digitalnog doba, u mnogima od nas još uvijek čuči onaj nesputani, analogni čovjek koji osjeća potrebu duboko udahnuti, osjetiti oštar miris svježe cijepanih drva, ubaciti cjepanicu-dvije u ložište i potom uživati u ugodno zagrijanoj prostoriji i pogledu na vatru u kaminu.
Ako ste, poput nas, jedan od takvih ljudi, ovo je tekst za vas.
Zašto bi se itko u 21. stoljeću grijao na drva, pitate se? Danas, kad možemo birati između grijanja na plin ili struju, kad je potrebno samo pritisnuti gumb i toplina se već širi prostorijom? Zašto bi se itko želio zamarati kupnjom, cijepanjem i skladištenjem drva, stalnom brigom oko održavanja vatre, a zatim čišćenjem i odlaganjem pepela?
Zašto, pitate se?
Zato što je kamin više od grijaćeg tijela. Kamin je, jednostavno, stil života.
Sobni kamin na drva kakvog danas poznajemo na neki je način direktno povezan s ognjištima prvih ljudi; vatra oko koje su se oni u spiljama okupljali sa svojim obiteljima identična je vatri koja gori u kaminu usred vaše dnevne sobe. I princip paljenja i održavanja vatre, svi oni rituali koji su dio tih procesa, sve je isto.
Ono što je drugačije jest - kamin.
Suvremeni sobni kamin na drva tehnološki je daleko ispred drevnih ognjišta; on je rezultat znanja i iskustva generacija i generacija koje su učile kako zauzdati vatru i izvući najbolje od nje. Današnji kamin na drva rezultat je napornog rada inženjera i dizajnera, najnaprednije tehnologije digitalnog doba upregnute su kako bi se stvorilo analogno umjetničko djelo - kamin.
I eto vas - vi želite taj kamin. Želite osjetiti taj jedinstveni osjećaj, taj gušt koji preplavi čovjeka pri pogledu na vatru u kaminu, usred dnevnog boravka. Otvorili ste svoj internetski preglednik, ukucali u tražilicu "Fero-Term kamini" i dobili rezultate. Pregledali ste ponudu i najviše vam se svidio kamin Terma Ares. Sviđa vam se i opis proizvoda koji kaže da kamin "pruža dugotrajno, čisto i komforno grijanje uz minimalno održavanje". Ali prije nego pritisnete gumb "Dodaj u košaricu", pročitajte do kraja ovaj blog i provjerite što biste sve prije kupnje kamina trebali znati.
Snaga grijanja
Kad kupujete kamin, osnovni podatak koji morate znati jest snaga grijanja. Što je snaga grijanja? To je količina topline koju kamin mora stvarati u prostoriji koju će zagrijavati. Snaga se izražava u vatima (W) i istaknuta je na deklaraciji. Kad kupujete kamin, morate znati površinu (i volumen, dakle površina puta visina prostorije) prostora koji će taj kamin zagrijavati. Zašto? Zato jer bi idealno bilo nabaviti kamin odgovarajuće jačine, ni preslab (jer neće moći dati dovoljno topline da zagrije prostor) ni prejak (jer je skuplji, a nepotrebno). Pri kupnji će vam naš djelatnik pojasniti kolika je snaga kamina potrebna za odgovarajuće zagrijavanje vašeg prostora.
Preduvjeti za postavljanje kamina
Prije nabavke i ugradnje kamina na drva, važno je zadovoljiti neke preduvjete. Prvi i osnovni je dimnjak. Da bi mogao bez problema odvoditi dim iz kamina, dimnjak mora biti kvalitetno građen, vatrootporan, toplinski izoliran i otporan na vlagu. Važno je znati i promjer dimnjaka - za kamine sa zatvorenim ložištima promjer bi trebao biti između 200 i 250 mm - te radnu visinu dimnjaka (mjeri se od mjesta na kojem se ložište spaja na dimnjak). Probleme s dimnjakom možete detektirati ako se na staklu kamina pojavljuje dim - to znači da dimnjak ne odvodi dim dovoljno efikasno.
Drugi preduvjet za ugradnju kamina na drva jest dovod svježeg zraka. Proces izgaranja nemoguć je bez zraka, stoga valja osigurati konstantan dotok svježeg zraka u prostoriju u kojoj se kamin nalazi. To će pomoći da plamen u kaminu bude "zdraviji", zrak neće biti suh, a prostorija će se bolje zagrijavati.
Treći preduvjet za ugradnju kamina je stabilna i čvrsta nosiva podloga na kojoj će kamin stajati. Zbog materijala od kojih su napravljeni, kamini su teški, stoga bi vremenom kamin mogao utonuti u mekanu podlogu (ako se u podu nalazi podno grijanje ili izolacija - poput stiropora). Isto tako, pod kamin treba postaviti vatronepropusnu podlogu - koja može biti keramička, od sigurnosnog stakla ili od tankog čelika - a koja štiti pod od varnica i pepela.
Smještaj kamina
Kamin ćete sigurno poželjeti staviti na položaj s kojeg će biti toplinski najefikasniji, a oku najugodniji. Ipak, morate pripaziti na udaljenost kamina od zapaljivih komada namještaja, zavjesa, tepiha i sličnog - ona mora biti dovoljna kako bi se te stvari zaštitile od visokih temperatura koje kamin stvara.
Otvoreno ili zatvoreno ložište
Osnovna podjela svih kamina je na samostojeće i ugrađene, sa zatvorenim ili otvorenim ložištima. Kamini otvorenih ložišta su "stara škola", onakvi kakve ste gledali u starim crno-bijelim filmovima. Otvoreno ložište zvuči primamljivo, ali povezano je s nizom poteškoća pri uporabi. Osim toga, gubitak topline kod kamina s otvorenim ložištem je velik - u prostoriji ostaje tek otprilike 25 posto topline nastale izgaranjem.
U bogatoj Fero-Termovoj ponudi pronaći ćete ove druge, suvremene samostojeće kamine sa zatvorenim ložištem, kod kojih je postotak iskoristivosti puno veći nego kod kamina s otvorenim ložištem - iznad 70 posto. Takvim je kaminima puno lakše rukovati i dizajnirani su da budu što efikasniji.
Prvo loženje
Kad kupite novi automobil, u salonu će vam reći da ga "štedite" prvih tisuću kilometara. Isto je i kod kamina na drva: nećete ga trebati "štedjeti" baš tisuću paljenja, ali prvih nekoliko vatri bi trebalo biti nešto slabijeg intenziteta. Svrha toga je omogućiti postupno širenje, što je normalan proces kod uređaja za proizvodnju topline. Ako tom prilikom osjetite neki neugodan miris koji se širi iz kamina, nemojte se prepasti - to izgaraju masnoće zaostale od proizvodnje. Neugodan bi miris trebao nestati nakon prve jače vatre.
Kako zapaliti vatru iz prve
Svi se vjerojatno sjećaju svojih prvih, najčešće bezuspješnih, pokušaja potpale vatre za roštilj, ali vremenom smo naučili kako to uspješno napraviti "iz prve". Princip paljenja vatre u kaminu na drva je sličan: trebate papir ili kocku za potpalu, malo triješća ili grančica te nekoliko cjepanica. I, jasno, upaljač ili šibice.
Prvo valja do kraja otvoriti primarni i sekundarni regulator zraka, na dno ložišta staviti komad lagano zgužvanog papira ili kocku za potpalu, pa na to "rahlo" poslagati triješće. Na triješće položite nekoliko tanjih cjepanica, a na vrh par debljih. Važno je da cijela drvena "piramida" bude posložena tako da zrak može slobodno strujati, jer će se u suprotnom vatra teže rasplamsati.
Kad zapalite papir ili kocku za potpalu, ne zatvarajte sasvim vrata kamina, dozvolite zraku da ulazi u kamin i tako dodatno pomogne da se vatra rasplamsa. Kad se plamen lijepo primi, zatvorite vrata kamina i nastavite regulirati vatru pomoću primarnog i sekundarnog regulatora zraka.
Kad vidite da je potrebno dodati novu cjepanicu na žar, vrata kamina otvarajte polagano, a ne naglo - ako ih naglo otvorite, dim iz kamina mogao bi ući u prostoriju, što ne želite. Još jedna stvar: ako primijetite da nova cjepanica "ne hvata" plamen, vatri ćete pomoći da se rasplamsa tako što ćete otvoriti primarni regulator zraka. Nakon što se vatra primi, ponovno ga zatvorite.
Drva za loženje
Kad je u pitanju kvaliteta drva kojim ćete ložiti kamin, jednako važna kao i vrsta drva jedna je druga kvaliteta - suhoća drva. Naime, drvom prikladnim za loženje smatra se ono čija je vlažnost ispod 20 posto - što se postiže odležavanjem drva u zaštićenom okruženju (idealno bi bilo između 18 i 24 mjeseca). Ne poštujete li to pravilo i koristite drvo većeg postotka vlažnosti, dio energije koji se oslobađa izgaranjem trošit će se na sušenje drva i tako ćete izgubiti dio energije. Za primjer, drvo koje je odležalo samo jednu godinu, iako zaštićeno, sadržavat će još uvijek oko 30 posto vlage.
Cjepanice koje se koriste pri loženju kamina obično su dužine 25-50 centimetara (ovisno o veličini ložišta). Pri loženju obratite pozornost na promjer - cjepanice promjera većeg od 15 centimetara koristit ćete za održavanje dugotrajnije vatre, one između 10 i 15 centimetara su za uobičajeno održavanje vatre, a one promjera manjeg od 10 cm dobro će poslužiti za potpalu ili raspirivanje žara.
Kad su u pitanju vrste drva za loženje, kod nas su najpopularniji grab, bukva i hrast, koji su česti u našim šumama i odlične su ogrjevne vrijednosti. Na samom vrhu tablice ogrjevnih vrijednosti je bagrem, također odličan izbor. Važno je znati da ni u kom slučaju pri loženju kamina ne koristite smolasta drva poput jele ili bora jer stvaraju veliku količinu pepela, a ni smola koju izlučuju nije prijatelj vašeg kamina. U kamin nikad ne ubacujte otpatke i ne igrajte se mišlju da "pojačate" toplinu ubacivanjem ugljena u ložište.
Održavanje kamina
Ako želite da vas kamin dugo i vjerno služi te da cijeli svoj radni vijek isporučuje optimalnu količinu topline, valja ga redovito održavati. Kako je tok zraka u i iz kamina najvažniji, pobrinite se da svi zračni otvori budu što je moguće više prohodni. Naime, na stijenkama dimovodnih cijevi i dimnjaka vremenom se nakuplja talog čađe, tj. karboniziranih čestica, zbog čega se smanjuje protok dimnih plinova kroz cijevi i dimnjak. Stoga bi dimnjak barem jednom godišnje trebao stručno očistiti dimnjačar, te pritom provjeriti i njegovu ispravnost.
Efikasnost grijanja uvelike ovisi o čistoći unutrašnjih stijenki ložišta - tijekom uporabe te će se stijenke prekriti čađom i drugim nečistoćama, što može umanjiti toplinsku izmjenu stijenki i uzrokovati različite druge probleme. Ono što možete napraviti da biste to spriječili jest redovito četkati stijenke i brinuti se da budu čiste.
Pri održavanju kamina ćete se najčešće susresti s čišćenjem pepela. To se obavlja relativno "elegantno", pomoću ladice za skladištenje pepela koja se nalazi u kaminu. Pri čišćenju vodite računa o tome da pepeo bude hladan, da se u njemu ne skrivaju zaostali komadi žeravice, kako ne bi došlo do požara pri odlaganju ili transportu. Ako baš želite, možete nabaviti i posebni usisavač za vrući pepeo, zahvaljujući kojem ćete imati jednu brigu manje na pameti pri čišćenju kamina. I još jedan savjet: prilikom čišćenja slobodno ostavite tanki sloj pepela na dnu ložišta jer ćete tako lakše potpaliti vatru. (Ali pritom imajte na umu da ulazi zraka moraju biti što čišći.)
Neki kamini imaju sustav automatskog čišćenja stakla od čađe (uz pomoć regulacije primarnog i sekundarnog dovoda zraka u ložište kamina). Želite li da staklo na vašem kaminu zablista posebnim sjajem, više je načina da to postignete. Najjednostavniji je nabaviti posebno sredstvo za pranje stakala na kaminu i njime očistiti stakla. Ako ste pobornik prirodnih sredstava, kaminsko staklo možete oprati pastom koju ste dobili tako da ste pepeo (koji ste prije izvadili iz ložišta) pomiješali s malo vode. Nakon toga, finalni sjaj ćete dobiti prebrišete li pepelnom pastom oprano staklo mješavinom vode (3/4) i octa (1/4). Ali oprez: staklo perite samo kad je sasvim hladno. Svoj željeni kamin pronađite na webshopu ili u najbližoj Fero-Term poslovnici.
