Stvorite jedinstven prostor povezujući pločicama interijer i eksterijer svoga doma.
Prilikom renovacije kuće ili stana, najčešće smo ograničeni s dvije stvari - budžetom i prostorom. Opseg radova ovisi i o budžetu i o prostoru, stoga je bolje, naravno, kad je budžet veći, a prostora je više što nam osigurava dodatne mogućnosti. Kad je o budžetu riječ, tu su uvijek moguće intervencije; ako nam je do nečeg baš stalo, taj ćemo budžet uvijek nekako "nategnuti". S druge strane, prostor je najčešće nemoguće fizički povećati - ali i tu imamo par aduta u rukavu.
Prvi se adut zove pod.
Da, pod je vaš savjetnik kad treba vizualno proširiti prostor, stvoriti privid širine i dubine. Naime, navikli smo pod u svakoj prostoriji prekrivati različitim materijalom - predsoblje, hodnici, kuhinja i kupaonica presvlače se najčešće pločicama, dok je na podove dnevne i spavaćih soba uobičajeno postaviti parket ili laminat. Pa biramo različite pločice - u predsoblja i hodnike postavljamo uglavnom jeftinije pločice, a tu uštedu onda potrošimo kupujući skuplje pločice za kuhinju i kupaonicu. Naravno, pločice u kuhinji i kupaonici su različite...
I tako ispada da svaka prostorija ima različito obložen pod. Na taj način jedan veliki pod, ukupnu površinu, sjeckamo na manje cjeline koje nemaju ništa zajedničko. Kad bismo napravili suprotno - iste ili slične pločice postavili na većoj površini poda - stvorili bismo dojam prostranosti, kontinuiteta, vizualno bismo proširili prostor. Slično možete napraviti i kad je jedna prostorija u pitanju: iste podne pločice možete postaviti na pod i nastaviti ih lijepiti na barem jedan zid, ponovno ćete dobiti dojam većeg prostora.
Izađite van!
Kad je vizualno proširenje prostora u pitanju, imate još jedan veliki as u rukavu. Riječ je o novom trendu, koji se sve brže širi: ako se iz vaše kuhinje ili blagovaone može izaći na balkon ili terasu, jednostavno "otvorite" interijer i povežite ga s eksterijerom pomoću - pločica! Odaberete li pločice koje će povezati unutarnji i vanjski prostor, vaše oči neće nailaziti ni na kakvu prepreku i mozak će to registrirati kao jedinstven prostor. Što znači da ste upravo, kao čarobnim štapićem, povećali kvadraturu svog doma!
Ali da biste izabrali prave pločice pomoću kojih ćete postići tu magiju, morate ponešto i znati o pločicama, o različitim vrstama i njihovim karakteristikama.
Već znate da se pločice dijele na podne i zidne; podne su pločice čvršće i izdržljivije od zidnih, a moguće ih je postaviti na podove i zidove. Zidne su pločice, s druge strane, namijenjene isključivo postavljanju na zidove; lakše su, tanje i krhkije od podnih. Podne je pločice moguće postaviti i na zidove - osim u rijetkim slučajevima kad zid konstrukcijski ne može podnijeti njihovu težinu.
Pločice se prema namjeni dijele i na pločice za unutarnje i pločice za vanjske prostore. Osnovna je razlika između ova dva tipa izdržljivost pločica: jasno je da pločice namijenjene vanjskom polaganju moraju biti izdržljivije na habanje, otporne na smrzavanje (što znači da upijaju manje vode) i višeg koeficijenta protukliznosti.
Želite li pročitati više o pločicama za eksterijere, više informacija možete pronaći u našem blogu na tu temu.
Jasno je da ćete, želite li pločicama spojiti vašu kuhinju i blagovaonu s balkonom ili terasom, morati odabrati pločice koje će izdržati sve vremenske uvijete na otvorenom, a istodobno odgovoriti svim vašim potrebama kad su u pitanju unutarnji prostori. Na sreću, izbor takvih pločica je velik i sigurni smo da ćete pronaći savršene pločice za atraktivnu fuziju unutarnjeg i vanjskog prostora!
Postavljanje pločica u interijeru
Zakonitosti pri postavljanju pločica za interijere i onih za eksterijere nisu sasvim iste. Princip je, naravno, identičan, ali postavljanje pločica na otvorenom malo je zahtjevnije.
Prije polaganja pločica u unutarnjim prostorijama, valja se pobrinuti da je podloga na koju ćete polagati pločice sasvim ravna, čista i suha. Manje neravnine je moguće korigirati nanošenjem samorazlijevajuće mase za izravnavanje. Ovisno o upojnosti podloge i o tome radi li se o prostoriji s većim postotkom vlage, na podlogu valja nanijeti osnovni i vodootporni premaz.
Prije početka polaganja, morate imati plan rasporeda pločica u prostoru i držati ga se. Što znači da prije početka trebate sve dobro izmjeriti (dvaput!). Ako iste pločice lijepite i na zid i na pod, prvo pločicama obložite zid, pa tek onda pod. Prvi se red pločica na podu polaže iz sredine: napnite između zidova zidarsko uže, koje će vam biti odličan orijentir. Sljedeći red pločica se polaže duž zida - pri polaganju slijedite fuge zidnih pločica da biste dobili savršen prijelaz. Tek kad vidite kako pločice leže u prostoru i gdje i kako treba određene pločice rezati i prilagoditi raznim otvorima ili cijevima, možete pristupiti lijepljenju. U suprotnom, mogla bi vam se dogoditi neželjena iznenađenja, kao u "A je to!" crtiću, koja vam odnose vrijeme i novac.
Prije lijepljenja valja, naravno, nabaviti ljepilo za pločice. Ali pri kupovini ljepila nećete jednostavno ući u trgovinu i reći: "Molim vas xy kilograma ljepila za pločice". Izuzetno je važno nabaviti ljepilo baš za pločice koje ste nabavili. Prema normi HRN 12004, postoje tri vrste ljepila za keramičke pločice: ljepila na osnovi cementnih veziva (oznaka C), disperzijska ljepila (oznaka D) i ljepila na osnovi reakcijskih smola (oznaka R). Sve se ove vrste dijele dalje u razrede - razred 1 ispunjava sve norme, a razred 2 najmanje dvostruko nadmašuje te norme. Tu su i druge oznake, poput E (ljepilo s produljenim otvorenim vremenom), F (brzovezujuće ljepilo) ili T (ljepilo s otpornošću na klizanje po vertikalama).
Prilikom polaganja pločica će vam dobro doći križići i kajlice za niveliranje pločica jer će vam omogućiti veću preciznost i jednak razmak između pločica. Nakon što ste položili sve pločice, preporučljivo je ostaviti ljepilo da se suši barem 12 sati. Kad se ljepilo osuši, možete pristupiti fugiranju. Veliki izbor fugir masa omogućit će vam da izaberete onu koja vam najviše odgovara, a svakako pratite doslovno upute proizvođača kako pravilno zamiješati fugirnu masu. Vodite računa o tome da sve fuge budu ravnomjerno ispunjene. Spojne, kutne i diletacijske fuge ne ispunjavajte fugir masom, nego posebnim elastičnim silikonom koji ostavlja pločicama mogućnost da "dišu".
Postavljanje pločica u eksterijeru
Osnovna razlika pri polaganju pločica u interijeru i eksterijeru leži (doslovno) u činjenici da je priprema podloge na otvorenom izazovnija. Naime, temperaturne su razlike na otvorenom puno veće, relativna vlažnost je veća, podloga mora osigurati zaštitu od kiše i snijega, mora djelovati kao parna i toplinska barijera.
Osnovni su problemi vezani uz keramiku na balkonima ili terasama loša drenaža, nakupljanje vode, nepotpuna hidroizolacija ili čak neravna podna površina. Često problemi kreću od same podloge: naime, tradicionalni pod bez spojeva nije idealno rješenje. Takav pod ne nudi traženu fleksibilnost i ne garantira otpornost na temperaturne promjene. Stoga je puno bolji izbor umjesto normalne cementne mase za podlogu izabrati specijalnu brzostvrdnjavajuću masu.
Još jedna velika - i vrlo uobičajena - pogreška: korištenje građevinske folije kao zaštitnog sloja. Nepropusna polietilenska folija između estriha i toplinske izolacije može rezultirati time da se kišnica, koja prodre kroz estrih, zadrži ondje i poveća ukupnu vlažnost cijele površine. Umjesto građevinske folije stoga radije upotrijebite geo-tkaninu.
Zid ćete sačuvati od močenja tako da upotrijebite vodene izolacijske prirubnice. Tako ćete spriječiti curenje kišnice između terase i zidova, što na duge staze čuva vaše zidove. Ne zaboravite ni na drenažni sloj ispod toplinske izolacije terase, koji će se pobrinuti da voda ne dospije u unutrašnjost terase. Valja imati na umu i da nepropusnost terase nećete - iako će vam neki majstori tvrditi suprotno - postići samo zahvaljujući dobrim pločicama, masi i pravilnim spojevima: voda uvijek nađe prostora, a onda možete imati problema s oštećenjima uslijed smrzavanja. Jedino pravo rješenje je pravilno izvedena hidroizolacija, tu jednostavno nema "prečaca".
Za kraj, jedna klasična pogreška prilikom postavljanja pločica u vanjskom prostoru. Mnogi misle da je dovoljno, kao pri postavljanju pločica u interijeru, postaviti ljepilo na podlogu nazubljenom lopaticom i zatim samo utisnuti pločicu na ljepilo. Krivo, jer tako se ljepilo neće proširiti ispod cijele površine pločice, što stvara šupljine u kojima bi se mogla skupljati voda. Stoga je potrebno prvo nazubljenom lopaticom nanijeti sloj ljepila na podlogu, zatim na donji dio pločice ravnom stranom lopatice nanijeti tanji sloj ljepila, pa nazubljenom stranom nanijeti drugi sloj. Punoplošno dvostrano nanošenje ljepila se, osim za sve vanjske pločice, koristi kao metoda i pri postavljanju nekih tipova pločica za unutarnje polaganje. Ako ste spremni popločiti svoj put do kuće, čekamo vas na webshopu ili u najbližoj Fero-Term poslovnici.
